- Detalji
- Napisao EgbertNew
- Category: Država i administracija
Može li sportski duh dohvatiti i tribine
Kako izbjeći ustaljeno ponašanje huliganizma na nogometnim utakmicama, te na ulicama nakon ili prije njih?
Mogu li se navijačke skupine distancirati od huligana i stvoriti ugodno navijačko okruženje koje doliči sportskim događajima? Možda bi se iznenadili podrškom navijača koju bi klubovi imali kad bi na utakmice mogli doći roditelji s sinovima bez straha za njihove živote.
Svjedočimo nemilom događaju prije utakmice Dinamo - AEK gdje u huliganskim sukobima smrtno stradava grčki mladić.
Ne ulazimo u to tko je zapravo kriv i je li ispravna reakcija grčke policije da zadrži sve koje je uspjela uhvatiti u pritvoru.
No, je li doista moguće da stotinu mladića iz Hrvatske organizirano odlazi u Grčku unatoč zabrani gledanja utakmice samo da bi se sukobili s protivničkim navijačima? Znaju li ti mladići u što se upuštaju ili ih slijepo vodi nekoliko pojedinaca?
Na videu nadzornih kamera vidi se gomila palicama naoružanih navijača s obje strane koji suludo trče jedni prema drugama s namjerom nanošenja tjelesnih ozljeda svojim suparnicima. Kolika je njihova neizravna odgovornost za nemili dogeđaj?
Svojim sudjelovanjem, svjesno su ugrozili ugled Republike Hrvatske kao i svih njezinih građana, te nanjeli izravnu štetu Dinamu i hrvatskom nogometu.
Mladići kroz navijačke udruge pronalaze smisao, identificiraju se s grupom i slušaju svoje vođe kao poslušni vojnici. Nitkog nema tko bi ih uputio u nekom boljem smjeru i zaustavio krug nasilničkog ponašanja.
Kroz novinske natpise svjedočimo sukobima domaćih skupina koji su na rubu grčkog incidenta. MUP RH obavlja svoj dio posla u granicama zakonskih okvira no pitanje je, je li država ta koja je zakazala, dopuštajući eskalaciju incidenata gdje umjesto navijajući za svoj klub s tribina, oni "pravdu" traže na ulici? Je li engleski scenarij neophodan kako bi se konačno primirilo ratne sjekire?
Dok se nešto ozbiljnije ne promijeni navijačima koji ne žele ni kolac, ni lanac, a ni bokserom u glavu preostaje samo gledati utakmicu ispred malog ekrana.
- Detalji
- Napisao EgbertNew
- Category: Država i administracija
Može li porez na ekstra profit zaustaviti napuhavanje cijena
Vlada na čelu s premijerom pompozno najavljuje oporezivanje ektra profita kompanija u 2022. godini.
Državu zapravo ne zanima stoji li iza tog ekstra profita požrtvovni rad kompanije na domaćem ili stranom tržištu ili novi inovativni proizvod.
Jedini uvjet je da je kompanija ostvarila prihod veći od 300 milijuna kuna i da ima oporezivi primitak veći od 20% u odnosu na četiri prethodna porezna razdoblja.
Jedino izuzeće od ovog pravila imaju tvrtke osnovane 2022. godine ili one koje istu neće preživjeti.
Je li opravdano kazniti nekoga tko posluje dobro unatoč nesposobnosti vlade da ovlada ekonomskom situacijom?
Iako na prvu možemo pomisliti kako će ovaj porez polučiti željen rezultat, postavlja se pitanje ne bi li bilo puno praktičnije porezom obuhvatiti sve one koji imaju visoke marže te ih na taj način natjerati da snize cijene.
Zašto država ne odredi maksimalnu moguću maržu koju trgovac može imati.
Zašto ne djeluje tamo gdje će to obični kupci doista i osjetiti, na cijeni proizvoda, a ne na porezu? U tom je trenutku za potrošača već prekasno, tad je na dobitku samo država koja će kreativno zbrinuti svoj "ekstra profit" kroz raznorazne državne "projekte".
- Detalji
- Napisao EgbertNew
- Category: Država i administracija
Prestaje li skrb za starije odlaskom u dom za umirovljenike
Ako ste ikad posjetili Dom za starije Trešnjevka, mogli ste se i sami osvjedočiti katastrofalnom stanju skrbi o našim roditeljima, djedovima, bakama i ostalim pripadnicima "zlatne" generacije koji su svoje živote proveli stvarajući temelje na kojima smo odrasli i stasali u ljude kakvi smo danas.
Nitko ne poriče trud osoblja kojeg kronično nedostaje te koje ponekad daje i više nego što to zahtjeva njihovo potplaćeno radno mjesto.
Ne želimo ulaziti u upitnu kvalitetu smještaja, najezde žohara, dotrajale krevete, plahte i posteljinu. Ne želimo ulaziti u način na koji ih liječnici tretiraju u bolnicama. Ne želimo ulaziti u beskrajna čekanja na sanitetska vozila nakon obavljenih pretraga u bolnici.
Ono o čemu želimo danas pisati stalno se mete pod tepih kao manje važno i kao nešto što se pokušava opravdati manjkom sredstava, a može ozbiljno narušiti zdravlje štićenika..
Kao što se autor teksta mogao sam osvjedočiti, u domu za starije na Trešnjevci nitko ne brine o individualnim prehrambenim potrebama štićenika. Svim štićenicima poslužuje se isti obrok, bez obzira na to jesu li dijabetičari, imaju li problema s tlakom, kolesterolom ili drugih zdravstvenih teškoća.
Na isti problem nedavno se žalila štićenica drugog Doma za starije u Zagrebu. Osim što je prehrana jednaka za sve, pretežito se svodi na tjesteninu koju gospođa, kao dijabetičar s trenutnim šećerom 20, ne smije niti pogledati. Postavlja se pitanje što navedena gospođa može pojesti za ručak kad, kao i svi ostali štićenici, zbog sigurnosti ne smije sama sebi pripremati adekvatni obrok.
Je li pravo na kvalitetne zadnje dane provedene pod "zaštitom" domova za starije i nemoćne rezervirano isključivo za bogate koji svoje bližnje mogu, po gotovo dvostrukoj cijeni, smjestiti u privatni dom?
Postoje li kontrole države i grada te zašto se ignoriraju najosnovnije medicinske potrebe štićenika?
Moralno i etički gledano, možemo li uopće optužiti državu ili grad za neodgovarajuću skrb, ako ni sami nemamo snage reagirati, pobuniti se, inzistirati na promjeni.
Čuje li se prigovor liječnika opće prakse čije se preporuke za prehranu ignoriraju? Ne čujemo ni glas aktivista koji se brinu za sva moguća prava čovjeka od kolijevke do staračkog doma. Ne čujemo političare kojima je bitan glas starijih samo ako ga mogu dati na izborima.
Čuje li se vapaj kćeri i sinova za boljitak svojih roditelja ili su ih ostavili bez brige i interesa o tome kakva je kvaliteta zadnje dionice njihovih života?
Nažalost – na sva ova pitanja odgovor je negativan. Naši stariji sugrađani, u domorima koji bi trebali voditi brigu i o njihovom zdravlju zravlju, često su prepušteni izboru – pojesti obrok koji može narušiti njihovo zdravlje ili ostati gladni.
- Detalji
- Napisao EgbertNew
- Category: Država i administracija
U službi političke elite
Poznata je činjenica da nacionalna televizija pod okriljem javnog interesa ubire basnoslovni novac putem harača zvanog pristojba.
Uz nebrojen broj radijskih postaja i četiri televizijska programa, pruža prisilnim pretplatnicima užitak gledanja i slušanja mnoštva komercijalnih sadržaja. Čak su omogućili i primanje svog programa putem interneta, kako bi zakonski mogli nametnuti pristojbu i onima koji posjeduju bilo koji uređaj koji se može spajati na internet, poput računala, tableta ili pametnog telefona.
Odnedavno možemo čuti kako je iznos od 80 kuna premalen za vrhunski sadržaj koji nam pružaju, te da bi ga trebalo povećati. S druge strane, na teritoriju RH djeluje nekoliko komercijalnih televizija s više televizijskih programa koje sasvim dobro funkcioniraju na tržištu.
Nameće se pitanje trebaju li nama uopće četiri programa nacionalne televizije i nebrojeni radijski programi. Ne bi li bilo sasvim dovoljno iz javnog novca financirati isključivo jedan nacionalni radijski i televizijski program koji bi isključivo bio informativnog karaktera. Ujedno financiranje raznoraznih orkestara, manifestacija, pa čak i proizvodnja negledljivih komercijalnih filmsko-serijskih materijala ne bi smjelo biti u domeni javne televizije. Kada ćemo već naučiti da komercijalni sadržaj pripada komercijaloj djelatnosti, a ne javnim servisima?
Postavlja se pitanje zašto nitko od oporbenih stranaka ne želi pokrenuti ovo pitanje, te ukoliko već ne može unutar sabora, onda putem referenduma srušiti taj parazitski organizam.
Je li HRT možda postao ne samo utvrda vladajuće političke elite, već i mjesto gdje se zbrinjavaju poslušnici putem međustranačkih dogovora?
- Detalji
- Napisao EgbertNew
- Category: Država i administracija
Sprdanje s oporbom
Jedino što možemo zapamtiti kao činjenicu s zadnjeg aktualnog sata, gdje bi premijer trebao na ozbiljan i suvisao način odgovarati na pitanja saborskih zastupnika je otvoren šlic jednog saborskog zastupnika.
Pitanje je, bi li se mediji sprdali s istim da se radi o Premijeru ili nekom od zastupnika vladajuće stranke? Trebaju li mediji uopće populistički prenositi informaciju o nečijem otvorenom šlicu te na taj način medijski blatiti "navedenog" saborskog zastupnika? Postoji li medijska vrijednost za javnost iza navedenih članaka ili samo populistički način za privlačenje čitatelja.
Pitanje je zašto se naši mediji ne bave s važnijim temama, zašto možda čak ne iskoriste priliku da putem saborskih zastupnika priskrbe odgovore na pitanja koja zanimaju javnost?
Možda je problem dublji, možda leži i u interesu javnosti, koje radije čita o otkopčanom šlicu nego o stvarnim problemima inflacije, lopovluka i afera.