- Detalji
- Napisao EgbertNew
- Category: Školstvo
Drži li politika školstvo u svojim raljama?
Ništa se ne mijenja, škole su pune probisvijeta, pijanica i luđaka, to je jedino što možemo zaključiti ako imamo djecu školskog uzrasta. U tom alternativnom svemiru malo je onih koji nešto doista i rade. Nažalost, često su zakucani čeličnom čizmom ravnatelja. Školski odbori puni politički podobnih, obično jedino što rade jest sastančenje bez donošenja konkretnih mjera i odluka i guranje incidenata pod tepih. Već uobičajenom praksom tri predstavnkka osnivača pale i žare uz potporu ravnatelja, blokiraju bilo kakve politički nepodobne radnje, štite pozadine ravnateljima i ometaju bilo kakav napredak. Autoritet profesora spušten je na najnižu razinu dosad. Možemo čitati o naređenjima ravnatelja koji od profesora zahtijevaju promijene ocjena učenicima, prijetnjama otkazom i to sve onima koji se ne savijaju kako vjetar puše.
S druge strane, trebalo bi provesti istraživanje o zadnjem alko-testiranju provedenom u školama, o pomoćnom osoblju bez ikakvih kvalifikacija zaposlenom preko veze, o profesorima nesposobnim za rad koji su prebačeni u knjižnice gdje gube dane i popunjavaju kvotu stručnih suradnika, samim time ostavljajući škole bez nužno potrebnih psihologa i pedagoga. Bilo bi interesantno utvrditi zašto ministarstvo tolerira tri zaposlena domara ili možda dva knjižničara. Zanimljivo bi bilo provesti istraživanje o raznoraznim dodatnim aktivnostima, grupama s tri četiri učenika koje služe samo da bi se popunilo radno vrijeme poslušnim profesorima. Istim onim koji kasnije biraju članove školskog odbora, a samim time i zatvaraju krug nepotizma i nerada.
Što bismo saznali kad bismo intervjuirati djecu po kafićima oko škole koje profesori, umjesto da rade svoj posao , puštaju sa svojih neodrađenih satova? Bilo bi zanimljivo saznati što ravnatelji rade da bi zaštitili svoje profesore od pritiska roditelja čije su princeze uvrijeđene kad dobiju negativnu ocjenu. Bilo bi korisno kad inspekcija ne bi dolazila isključivo najavljeno u nadzor. Bio bi manji udar na roditeljske džepove kada bi se školski izleti organizirali bez pogodovanja turističkoj agenciji. Bilo bi sjajno vidjeti roditelja učenika koji plaća samo svoj izlet, a ne i kuvertirane dnevnice profesora. Ima li ministarstvo evidenciju u kojoj može pratiti na koliko izleta putuju ravnatelji i što oni zapravo tamo rade?
Kada će već jednom netko pregledati e-dnevnike te utvrditi koliko je sve ocjena i u kojim sve školama promijenjeno nakon završetka škole? Bilo bi interesantno vidjeti profesore predmeta koji egzistiraju samo radi njihovih radnih mjesta da uče djecu, umjesto da ih muče. Ima li Agencija za odgoj i obrazovanje ikoga sposobnog da izvrši usporedbu ocjena u školi s ocjenama na maturi te izvrši korektivne radnje prema prestrogim ili preblagim profesorima?
Kako bi samo bilo lijepo da djeca u školi mogu doživjeti dignitet struke popraćen dubokim poštovanjem prema profesorima koji svoj posao doista rade moralno i predano.
- Detalji
- Napisao EgbertNew
- Category: Školstvo
Preko učeničkih leđa do jeftinih političkih bodova
Svakim zaključivanjem ocjena, svakim novim upisom, svakim donošenjem pedagoških mjera možemo saznati tko je kome kum, tko maše s sredstvima europskih fondova i tko je kome u poziciji ugroziti radno mjesto.
Ovdje se neću dotaći tog pitanja, ovdje ću se dotaknuti zaštite prava učenika, studenata i nastavnika koji se nemilice razvlače po novinama.
Je li spominjane maloljetnog sina nekog na funkciji kroz novinske natpise doista od tolikog interesa javnosti te dovoljno opravdava činjenicu da će se to dijete mora naći na vjetrometini i nišanu vršnjaka, profesora, poznanika?
Je li opravdano zbog "grijeha" roditelja stavljati djecu u takvu poziciju?
Senzacionalizam je na prvom mjestu, je li to doista jedini mehanizam da se pokrene tromi državni inspekcijski aparat. Ono što mene zabrinjava u priči nije toliko samo djelo koje zaslužuje svaku osudu već činjenica da državna pravobraniteljica za djecu šuti, ne smatra se nadležnom za situaciju...
Može li društvo u cijelosti konačno početi štititi djecu od senzacionalizma?
Na kraju se nameće pitanje odgovornosti države kao takve koja je uz ogromni trud u digitalizaciji sustava školstva, propustila osigurati zaštitne mehanizme koji bi onemogućili manipulacije izvan zakonskih okvira.
Za ovu kao i za sve ostale situacije oko donošenja ocjena postoje jasno propisane procedure u školstvu koje je bilo neophodno preslikati u elektronički sustav. Nadam se da će ovaj slučaj bar potaknuti promijene u tom smjeru.
- Detalji
- Napisao EgbertNew
- Category: Školstvo
Provedba kurikularne reforme na "naš" način
Slučajno mi je u ruke dospio novi udžbenik, FILOZOFIJA - udžbenik filozofije u četvrtom razredu gimnazija, autora Hrvoje Jurić i Katarina Stupalo.
To velebno izdanje Školske knjige A4 formata mekog uveza na punih 592 stranice.
Sukladno programu filozofije te broju sati filozofije u školskoj godini svakog sata učenik će za svaki sat filozofije obraditi u prosijeku deset stranica ovog udžbenika te kroz to usvojiti nepobitna filozofska znanja neophodna za obrazovanje, kritičko mišljenje i daljnji život.
Sva sreća da je ovo novo izdanje u skladu s novim kurikulumom i ciljevima rasterećenja programa od nebitnih činjenica.
Ne znam kako je učenicima no sami pogled na ovu udžbeničku tvorevinu izaziva nelagodu u nama.
Raznorazna promišljanja filozofa kroz povijest zasigurno će pomoći svakom od njih u daljnjem obrazovanju te borbi s administracijom javnih i državnih službi i apsurdnim odlukama naše države.
Nedvojbeno je da će cjelokupno društvo kao i učenici profitirati nakon što sažvaču i dobro promisle ovo velebno izdanje udžbeničke građe, te će iz tog iskustva izvući dodatnu snagu po dobro prokušanom principu - što te ne ubije, ojača te.
Istovremeno je na tržištu odobren i udžbenik "FILOZOFIJA : udžbenik za 4. razred gimnazija" autora Bruno Ćurko, Marko Kardum, Marina Novina, Julija Perhat, Sandro Skansi, Ines Skelac Element-Neodidacta na bijednih 230 stranica. Po samoj impozantnoj razlici u količini stranica možemo zaključiti da isti zasigurno ne zadovoljava norme modernog društva te je vjerojatno odobren pukom slučajnošću.
Da bi stvar bila još zanimljivija, kao da nije dovoljno jedno izdanje, Školska knjiga odlučuje se za gimnazijski program ponuditi i drugi udžbenik FILOZOFIJA - MISLITI I BITI - udžbenik filozofije u četvrtom razredu gimnazija autora Ivana Čehoka na nešto skromnijih 400 stranica.
Sagledavši razlike u broju stranica prvo spomenute knjige kao nada za učenike ostaje samo mogućnost da je bespotrebno opterećena izbornim i neobaveznim sadržajem, što se moglo uvelike spriječiti jednostavnim prebacivanjem tog dijela u digitalne materijale te smanjiti opterećenje na njihove kralježnice.