Podnošenje zahtjeva za osobnu iskaznicu
Za onu poslovicu "Vrijeme je novac" očigledno u našem MUP-u nisu nikada čuli. Iskustvo iz MUP-a u Petrinjskoj podsjetilo me na epizodu Alana Forda gdje na stolcu ostaje samo kostur, strpljivo čekajući svoj red, kao i na Asterixa kad ga nemilice šeću od šaltera do šaltera.
Da su čuli za tu poslovicu, možda građanin ne bi čekao predaju zahtjeva za osobnu iskaznicu od 10.00 do 14.00 sati, možda drugi građanin ne bi čekao preuzimanje osobne iskaznice od 9.00 do 14.00 sati, ili netko ne bi odustao od čekanja na predaju zahtjeva za putovnicu od 9.00 do 15.20. Možda bi radilo više od dva šaltera na zahtjevima za osobne iskaznice. Možda bi gospođa na šalteru obradila više od jedne stranke u 15 minuta. (Npr. činovnica sjeda za šalter u 12.45, prima stranku u 13.00 i obrađuje ju do 13.15). Kakva su očekivanja nekoga s brojem 289 u tom trenutku, dok gospođa obrađuje broj 179?
Nakon nekoliko sati čekanja ljudi odustaju, revoltirano bacaju listiće po podu, žamor je sve veći. Neka gospođa se ljulja na stolcu i histerično smijulji. Časna preklinje Boga da već jednom dođe na red. Sve je više nervoze čak i među mlađom generacijom, nema nigdje utičnice, a baterija na mobitelu je pri kraju. Samo još malo, mislim si ja i prevrćem već izlizani papirić među prstima. Nažalost, pošto sam izvršio online uplatu i dalje čekam. Osjećam se kao brojka na papiriću u beskonačnom redu drugih anonimnih brojki.
Gledam se u mobitelu, izgleda da sam dobio još jednu sijedu u kosi, je li to zbog čekanja u MUP-u ili godina, pitanje je.