Drži li politika školstvo u svojim raljama?

Ništa se ne mijenja, škole su pune probisvijeta, pijanica i luđaka, to je jedino što možemo zaključiti ako imamo djecu školskog uzrasta. U tom alternativnom svemiru malo je onih koji nešto doista i rade. Nažalost, često su zakucani čeličnom čizmom ravnatelja. Školski odbori puni politički podobnih, obično jedino što rade jest sastančenje bez donošenja konkretnih mjera i odluka i guranje incidenata pod tepih.  Već uobičajenom praksom tri predstavnkka osnivača pale i žare uz potporu ravnatelja, blokiraju bilo kakve politički nepodobne radnje, štite pozadine ravnateljima i ometaju bilo kakav napredak. Autoritet profesora spušten je na najnižu razinu dosad. Možemo čitati o naređenjima ravnatelja koji od profesora zahtijevaju promijene ocjena učenicima, prijetnjama otkazom i to sve onima koji se ne savijaju kako vjetar puše.

S druge strane, trebalo bi provesti istraživanje o zadnjem alko-testiranju provedenom u školama, o pomoćnom osoblju bez ikakvih kvalifikacija zaposlenom preko veze, o profesorima nesposobnim za rad koji su prebačeni u knjižnice gdje gube dane i popunjavaju kvotu stručnih suradnika, samim time ostavljajući škole bez nužno potrebnih psihologa i pedagoga. Bilo bi interesantno utvrditi zašto ministarstvo tolerira tri zaposlena domara ili možda dva knjižničara. Zanimljivo bi bilo provesti istraživanje o raznoraznim dodatnim aktivnostima, grupama s tri četiri učenika koje služe samo da bi se popunilo radno vrijeme poslušnim profesorima. Istim onim koji kasnije biraju članove školskog odbora, a samim time i zatvaraju krug nepotizma i nerada.

Što bismo saznali kad bismo intervjuirati djecu po kafićima oko škole koje profesori, umjesto da rade svoj posao , puštaju sa svojih neodrađenih satova? Bilo bi zanimljivo saznati što ravnatelji rade da bi zaštitili svoje profesore od pritiska roditelja čije su princeze uvrijeđene kad dobiju negativnu ocjenu. Bilo bi korisno kad inspekcija ne bi dolazila isključivo najavljeno u nadzor. Bio bi manji udar na roditeljske džepove kada bi se školski izleti organizirali bez pogodovanja turističkoj agenciji.  Bilo bi sjajno vidjeti roditelja učenika koji plaća samo svoj izlet, a ne i kuvertirane dnevnice profesora. Ima li ministarstvo evidenciju u kojoj može  pratiti na koliko izleta putuju ravnatelji i što oni zapravo tamo rade?

Kada će već jednom netko pregledati e-dnevnike te utvrditi koliko je sve ocjena i u kojim sve školama promijenjeno nakon završetka škole? Bilo bi interesantno vidjeti profesore predmeta koji egzistiraju samo radi njihovih radnih mjesta da uče djecu, umjesto da ih muče. Ima li Agencija za odgoj i obrazovanje ikoga sposobnog da izvrši usporedbu ocjena u školi s ocjenama na maturi te izvrši korektivne radnje prema prestrogim ili preblagim profesorima?

Kako bi samo bilo lijepo da djeca u školi mogu doživjeti dignitet struke popraćen dubokim poštovanjem prema profesorima koji svoj posao doista rade moralno i predano.

 

We use cookies

Na ovim stranicama koriste se kolačići koji su neophodni za funkcioniranje stranica i poboljšano korisničko iskustvo. Molim Vas da odaberete želite li prihvatiti kolačiće ili ne.